rowscheltietins

Plečko: Čaj od preslice tjera bubrežni kamenac

rowscheltietins | 02 Јануар, 2019 16:24

Narodna-medicina-3.pdf

❤️ Click here: Plečko: Čaj od preslice tjera bubrežni kamenac

Aromatično bilje koje se koristiti za oplemenjivanje ili dekoriranje jela može se sačuvati i zamrzavanjem. Kod nepravilne primjene, osobito kod velikih količina i preduge primjene, ili kod nečistih ulja npr.

Lipide dijelimo na neutralne masnoće masti, ulja i lipoide. Dijelimo ih na terpenske i neterpenske gorke tvari. Zato su indikacije za uporabu pojedinih biljaka u narodnoj medicini još i danas iznimno opsežne i nisu uvijek u skladu sa suvremenim spoznajama o primjeni. Bilje rasprostrite u tankom sloju na čistom papiru, na situ ili na gustoj mreži.

Agar-agar, karagen i alginske kiseline koristimo kao lijekove kod kašlja i proljeva, u farmaceutskoj industriji za izradu nemasnih gelova, u kozmetici i prehrambenoj industriji kao emulgatore. Pasiflora PHASEOLUS VULGARIS L. Razdvajanjem ranog i kasnog destilata obogaćuju se čulne komponente ulja, a istovremeno se dobivaju bezbojna ili ulja blagih bolja. Donji, odrvenjeli dijelovi se ne koriste. Koristi se kao blago purgativno sredstvo.

Narodna-medicina-3.pdf - Da bi se nadraživanje sluznice još smanjilo, treba s lijekom piti dosta tekućine. Rijetki ili nepoznati su kod bakterija, alga, gljiva i mahovina.

Nada Parađiković Nastavni materijal za modul Ljekovito i začinsko bilje Osijek, 2014. UVOD ODABIR LJEKOVITOG BILJA Skupljanje ljekovitog bilja Sušenje ljekovitog bilja Čuvanje bilja AKTIVNE TVARI BILJAKA Ugljikohidrati Masti, ulja i drugi lipoidi Srčani glikozidi Flavonoidi Saponini Kumarini Antrakinonski glikozidi Hidrokinonski glikozidi Gorke tvari amara Ljute tvari acria Trjeslovine Alkaloidi Eterična ulja Vitamini OBLICI BILJNIH LIJEKOVA KAKO SE LIJEČIMO LJEKOVITIM BILJEM LIJEČENJE BILJEM - FITOTERAPIJA UPORABA DROGA I PRIPRAVAKA Čaj Tinktura Uljna iscrpina Sirup Mast Biljni ocat Biljna kupka ŠTO JE HOMEOPATIJA DOBIVANJE ETERIČNIH ULJA DESTILACIJA ETERIČNIH ULJA Jednostavna destilacija Destilacija vodenom parom, hidrodestilacija KEMIJSKE PROMJENE PRIPREMNI RADOVI TOK DESTILACIJE PUNJENJE KOTLA DESTILACIJA HLAĐENJE, KONDENZIRANJE ODVAJANJE, FILTRIRANJE RADNJE POSLIJE DESTILACIJE RUKOVANJE DESTILIRANIM BILJEM RAFINIRANJE ETERIČNIH ULJA PREŠANJE I EKSTRAKCIJA PRIMJENA ETERIČNIH ULJA SKLADIŠTENJE, PAKOVANJE I KVALITETA 32 3 Skladištenje droge Skladištenje eteričnih ulja Pakovanje droge Kvalificiranje droge LJEKOVITO BILJE ACHILLEA MILLEFOLIUM L. Koch - Gorušica CALENDULA OFFICINALIS L. TRIANDRA - Ratanija LAMIUM ALBUM Bijela mrtva kopriva LARIX DECIDUA L. EUROPAEA - Ariš LAVANDULA ANGUSTIFOLIA MILLER Lavanda LEVISTICUM OFFICINALE KOCH Ljupčac LINUM USITATISSIMUM L. Lan MALVA SYLVESTRIS L. Crni sljez MARRUBIUM VULGARE L. Obični tetrljan MARSDENIA CONDURANGO REICHB. Kondurango MATRICARIA RECUTITA L. Kamilica MELILOTUS OFFICINALIS L. PALLAS - Kokotac MELISSA OFFICINALIS L. Matičnjak MENTHA PIPERITA L. Metvica MENYANTHES TRIFOLIATA L. Trolistica ONONIS SPINOSA L. Zečji trn PANAX QUIQUEFOLIUM L. Žen-šen PAPAVER SOMIFERUM L. Vrtni mak PASSIFLORA INCARNATA L. Pasiflora PHASEOLUS VULGARIS L. Grah PIMPINELLA SAXIFRAGA L. Bedrenika PINUS MUGO TURRA Klekovina PINUS SYLVESTRIS L. BIJELI BOR PLANTAGO LANCEOLATA L. Uskolisni trputac PLANTAGO OVATA FORSK. Bokva POLYGOMUN AVICULARE L. Dvornik POTENTILLA ERECTA L. RÄUSCHEL Uspravna petoprsta PRIMULA VERIS L. Jaglac QUERCUS ROBUR L. Hrast ROSA CANINA L. Divlja ruža ALLIUM SATIVUM L. Češnjak ZAČINSKO BILJE CAPSICUM ANNUUM L. Anis VRTOVI LJEKOVITOGA I ZAČINSKOG BILJA BILJKE KOJE SE UZGAJAJU VRT LJEKOVITOG I ZAČINSKOG BILJA U OBLIKU KOTAČA VRT LJEKOVITOG I ZAČINSKOG BILJA U OBLIKU 123 5 ŠAHOVSKE PLOČE 5. VRT LJEKOVITOG I ZAČINSKOG BILJA U OBLIKU SPIRALE Popis potrebnog materijala i opreme - pribora Postupak NEKI VRTOVI LJEKOVITOG I ZAČINSKOG BILJA 128 6 1. ODABIR LJEKOVITOG BILJA Nakon kratkog, uglavnom povijesnog uvoda, kod svake biljke slijedi latinski i hrvatski naziv. U hrvatskom dijelu koristimo aktualne botaničke nazive. U nekim primjerima, kad je to nužno za bolje razumijevanje i sprječavanje zabuna, dodali smo i narodna imena. Slijede latinski i hrvatski naziv porodice u koju biljka pripada. Pojedini su biljni sastojci vrlo često važni za određene biljne porodice, tako da se srodne vrste često primjenjuju na jednak način. Za osušene dijelove biljaka, odnosno droge, služimo se u farmaceutskim krugovima međunarodno važećim latinskim nazivom. Kratka nam tablica u početku, dok ne naučimo latinske izraze, pomaže pri prijevodu. U tom se odjeljku nalaze podaci koji se odnose na sakupljanje bilja ili njihovih dijelova, izgled, miris i okus droge. Ponegdje smo dodali i podatke o uzgoju ljekovitog bilja, zemljama izvoznicima i o godišnjoj proizvodnji droga. U odjeljak o srodnim vrstama uvrstili smo biljke koje zbog botaničke srodnosti i srodnih sastojaka imaju slično djelovanje kao opisana glavna vrsta te je katkad bez poteškoća u cijelosti nadomještaju. Ovamo smo uvrstili i biljke koje s opisanom vrstom nisu u srodstvu, ali imaju slično djelovanje i uporabu. Pri određivanju biljaka katkad nam pomaže kratak opis staništa kao i raširenost biljke, iako su navedeni vrlo općenito Skupljanje ljekovitog bilja Bilje nikako ne smijete stavljati u plastične vrećice u kojima će se zapariti i oznojiti, a tijekom sušenja pocrniti i sagnjiti. Najbolje je prilikom svakog izlaska skupljati jednu vrstu ili bilje spremati u različite vrećice. Ljekovite tvari nisu u biljci jednoliko raspoređene, stoga morate znati da li vam treba čitava biljka ili samo njen određeni dio. Koncentracija određenih djelatnih tvari u dijelu biljke varira ovisno o vanjskim faktorima, ali i o razvojnom stadiju u kojem se biljni materijal prikuplja. Kora Cortex se skuplja s mladih grana u rano proljeće npr. List Folium se bere mlad, ali potpuno razvijen, neposredno prije cvjetanja ili tijekom cvjetanja biljke. Istraživanja su pokazala da sadržaj nekih tvari nakon cvatnje znatno opada. Pupovi Gemmae beru se u rano proljeće, prije listanja npr. Cvijet Flos se skuplja u početku cvatnje, ali potpuno otvoren. Cvjetove lavande beremo u pupoljcima, a cvjetove trnine i gloga kad se otvore prvi cvjetovi u cvatu. Precvali dijelovi biljke ne sadrže odgovarajuću količinu djelatnih tvari i nisu za uporabu. Nadzemni dio biljke, zelen Herba se skuplja u početku cvatnje zelen turice, majčine dušice, stolisnika, kičice. Donji, odrvenjeli dijelovi se ne koriste. Pri branju se svakako služite škarama i ne čupajte biljku kako ne biste oštetili korijen. Tako ćete i sljedeće godine moći doći po nju na isto stanište. Korijen Radix ili podanak Rhizoma se iskapaju u rano proljeće ili u kasnu jesen, uvijek prije ili nakon cvatnje, jer su tada najbogatiji ljekovitim tvarima korijen vodopije, korijen anđelike, podanak petoprste, podanak pirike. Prilikom vađenja korijena obavezno zatrpajte rupe nastale vašim radom. Plod Fructus ili sjeme Semen se skupljaju kada potpuno dozore. Iznimku čine plodovi štitarki koji se beru nešto ranije jer bi pri skupljanju došlo do gubitka plodova. Ne možemo i ne trebamo ga se uvijek pridržavati jer npr. Nemojte skupljati oštećene ili nagrizene biljke ili one napadnute gljivičnim bolestima. Bilje ne skupljajte u blizini puteva i većih prometnica jer će na njima ostati nataložena prašina i talog od ispušnih plinova automobila. Kako se bilje ne pere prije sušenja sve te nečistoće dospjet će u vaš čaj. Ne berite bilje npr. Berite količinu bilja koja vam je dostatna za godinu dana. Količina većine ljekovitih tvari se stajanjem smanjuje tako da ćete sljedeće godine već skupljati nove količine. Preostalo bilje ostavite neoštećeno za druge berače. Čuvajte prirodu, koristite njene blagodati, ali ju nemojte pustošiti. Strogo zaštićene biljke, mada su ljekovite, ne smiju se skupljati npr. Takve se biljke nabavljaju isključivo u biljnim ljekarnama koje se njima opskrbljuju iz područja gdje te biljke rastu u velikim količinama ili se dobivaju iz uzgoja. Zabranjeno je brati bilje u nacionalnim parkovima, strogim i posebnim rezervatima, a u ostalim zaštićenim područjima dozvoljeno je samo uz prethodno pribavljenu suglasnost nadležne javne ustanove za upravljanje zaštićenim područjem, ako nije drugačije propisano posebnim propisima. Sakupljanjem za osobne potrebe smatra se sakupljanje do najviše 5 komada podzemnih dijelova, 2 kg stabljike, 1 kg listova, 0,5 kg sjemena, 10 kg plodova, 05 kg pupova te 1 kg steljke pojedine biljne vrste, dnevno u svježem stanju. Sušenje ljekovitog bilja Nadzemni dijelovi zelen, listovi, cvjetovi se ne peru prije sušenja. Nakon dolaska iz berbe obavezno ih istresite na čiste papire ili plahtu nikako na novinski papir i uklonite eventualne nečistoće. Nekada se ljekovito bilje sušilo zavezano u svežnjeve i nanizano na konopac u potkrovlju ili iznad peći. Veliki skupljači bilja danas ga suše u sušarama na standardiziranim uvjetima temperatura, vlaga , no u domaćinstvima je bitno da se sušenje obavlja na sjenovitom i zračnom mjestu, koje mora biti toplo da se vlaga što prije isuši. Za to su tijekom toplijih mjeseci, kada se i bere većina bilja, najbolji čisti i prozračni tavani kuća. Životinje mačke, miševi, golubovi, muhe ne smiju doći u kontakt s biljem pa na prozore treba staviti zaštitne mreže. Tijekom hladnijih dana sušenje se obavlja u grijanim prostorijama. Sušenje u pećnici je prejako za cvjetove i listove čak i na najnižoj temperaturi. Bilje rasprostrite u tankom sloju na čistom papiru, na situ ili na gustoj mreži. Zeleno bilje sitnijih listova može se sušiti na stabljikama, a veliki se listovi suše pojedinačno. Cvjetne glavice nevena lakše je sušiti cijele, pa se poslije, prema potrebi, mogu skinuti latice. Tijekom sušenja povremeno kontrolirajte bilje, rastresite ga i okrenite da bi se bolje sušilo. Korijenu i podanku je za uspješno sušenje potrebna temperatura od ºC. Stoga se mogu sušiti na suncu ili u otvorenoj pećnici na najnižoj temperaturi. Plodove štitarki komorač, kopar, kim najbolje je brati sa štitcem i zbog lakšeg skupljanja ploda sušiti okrenute prema dolje u izbušenim papirnatim vrećicama. Vlaga je jedan od glavnih uzročnika kvarenja biljnog materijala jer sve biljne droge više ili manje lako navlače vlagu iz zraka, a velika vlažnost biljnog materijala uzrokuje razvoj raznih vrsta plijesni. Stoga suhe prostorije u kojima se čuva bilje treba za lijepog i sunčanog vremena dobro provjetravati. Bilje je dobro potrošiti do sljedeće sezone branja, dakle u roku od 12 mjeseci. Iznimka je kora krkavine ili krušine koja je nezamjenjiv sastojak čajeva za poboljšanje probave. Ona se prije uporabe mora skladištiti najmanje godinu dana ili uz dovod zraka zagrijavati najmanje 1 sat na temperaturi od ºC. Svježa kora izaziva proljev, mučninu i povraćanje. Aromatično bilje koje se koristiti za oplemenjivanje ili dekoriranje jela može se sačuvati i zamrzavanjem. Poslažite pojedinačne listove npr. Kratak opis kemijskog sastava aktivnih tvari biljaka i njihova djelovanja u organizmu namijenjen je boljem razumijevanju uporabe pojedinih ljekovitih biljaka. Na taj način lakše ćemo shvatiti zašto se određenom biljkom katkada služimo kod različitih oboljenja. Glavne su skupine aktivne tvari: ugljikohidrati, masnoće, flavonoidi, saponini, kumarini, antrakinonski i srčani glikozidi, gorke tvari, ljute tvari, trjeslovine, eterična ulja i vitamini Ugljikohidrati Fotosintezom u biljkama iz ugljik-dioksida i vode nastaju ugljikohidrati. Prema broju šećernih jedinica, odnosno prema molekularnoj težini, dijlimo ih na monosaharide, oligosaharide i polisaharide. U monosaharide ubrajamo jednostavne šećere s različitim brojem ugljikovih atoma pentoze, heksoze, heptoze , šećerne kiseline i šećerne alkohole. Glukoza D + glukoza, dekstroza je u prirodi najraširenija heksoza sa šest ugljikovih atoma. Slobodna se nalazi u mnogim vrstama slatkog voća, osobito u grožđu, a zajedno s fruktozom i u medu. Najviše glukoze vezano je u oligosaharidima i polisaharidima celuloza, škrob. Industrijski se čista glukoza najčešće dobiva iz krumpirovog i kukuruznog škroba. Fruktoza D - fruktoza, levuloza nalazi se u mnogim vrstama voća, u medu, šećeru iz sladorne trske, inulinu. Industrijski se dobiva iz šećerne trske ili inulina. Kako fruktoza u glikoglen prelazi brže od glukoze, njezina razgradnja ne ovisi i inulinu, pa se koristi kao dijatetik kod šećerne bolesti diabetes mellitus. Invertni šećer mješavina je glukoze i fruktoze. U medu je trščani šećer saharoza pomoću pčelinjih enzima pretvoren u glukozu i fruktozu. Med sadrži oko 70-80% invertnog šećera. Pored toga, u medu se nalaze baktericidne tvari, koje potječu iz žlijezda pčela, eterična ulja te ostali sastojci biljaka koje su pčelama služile za ispašu. Manitol D-manit šećerni je alkohol. Rasprostranjen je u gljivama, algama te u korijenu, listovima i plodovima mnogih biljaka. Samo je upola sladak kao saharoza. Mana 70-80% manitola je osušeni sok crnog jasena, koji se ponegdje Sicilija dobiva bušenjem 3 9 drveta. Koristi se kao blago purgativno sredstvo. U probavnom se traktu ne resorbira. Veće količine manitola, koji s pomoću bakterija nastaju pri razgradnji glukoze, nalaze se u siliranom kukuruzu i travi. Sorbitol sorbit šećerni je alkohol upola manje sladak od saharoze. Ima ugodan okus i stvara dojam da hladi. Ima ga u jabukama, kruškama, šljivama, marelicama, trešnjama, a najviše u plodovima jarebike do 10% , u jetri enzimatskom razgradnjom prelazi u fruktozu. Tako se ne povećava razina šećera u krvi; zato ga koristimo kao «šećer za dijabetičare». Sorbitol je početni produkt pri sintezi askorbinske kiseline vitamin C i polisorbata, koji se koriste kao emulgatori. Ksilitol D-ksilit zaslađuje jednako dobro kao saharoza i ima sličnu strukturu kristala. Ne povisuje razinu šećera u krvi. Na glasu je kao najbolji nadomjestak za šećer kod dijabetesa i bolesti jetre. Ima ga u raznim vrstama voća i povrća. Industrijski se dobiva preradom brezova drveta. Inozitol mezoinozit nalazi se u biljnim i životinjskim tkivima. U biljkama se katkad nalazi samostalno, ali je uglavnom vezan za fosfornu kiselinu fitinska kiselina ili se pojavljuje kao kalcijska i magnezijeva sol fitin. Velike količine fitinske kiseline nalaze se u raznim žitaricama zobi, pšenici, ječmu. Inozit se koristi kod oboljenja jetre. Šećerni alkoholi ne izazivaju karijes jednako brzo kao šećeri, jer pri njiohovoj razgradnji nastaje manje kiselina koje pospješuju razvoj bakterija. Ksilit sprječava nastanak kiselina čak i nakon konzumiranja šećera. Poprilično je skup; zato ga najčešće nalazimo samo u gumama za žvakanje koje su namijenjene sprječavanju karijesa. Zbog purgativnog učinka u početku nije preporučeno uzimati više od npr. Organizam se s vremenom navikava. Zbog negativne temperature, pri topljenju ksilita u ustima nastaje ugodan osjećaj hlađenja. Pored fruktoze, šećerni su alkoholi nadomjestak za šećer kod šećerne bolesti. U planu prehrane moramo voditi računa o sljedećem: 12 g ksilita odgovara jednoj jedinici kruha. Šećerne kiseline, kao što su glukuronska i galakturonska kiselina, nastaju pri oksidaciji različitih monosaharida. Katkad dolazi do međusobne polimerizacije i nastajanja velikih molekula. Oligosaharidi su šećeri sastavljeni od 2-8 šećernih molekula. Saharoza ili trščani šećer ima najčešću primjenu u svakodnevnom životu. Dobiva se iz sladorne trske, šećerne repe i, rjeđe, javora. U crijevima ga rastvara enzim glikozidaza, tako da može priječi u krv. Koncentrirana otopina saharoze ima tako visok osmotski tlak da na njoj ne mogu uspijevati mikroorganizmi. Koristi se za konzerviranje marmelada, sokova i sirupa. Maltoza sladni šećer osobito je rasprostranjena u sjemenkama biljaka u klijanju. Maltoza nastaje pri vrenju piva iz ječmenoga škroba. Maltoza i slad važni su za prehranu male djece s osjetljivom sluznicom crijeva. Laktoza mliječni šećer poseban je šećer iz mlijeka, a odjeljuje ga poseban enzim, laktoza. Bakterije mliječnog vrenja pretvaraju ga u mliječnu kiselinu kiselo mlijeko, jogurt. Mliječni se šećer industrijski dobiva iz sirutke. Koristi se za normalizaciju crijevne flore i kao blago purgativno sredstvo, osobito za dojenčad. Katkad se koristi za spravljanje biljnih pripravaka. Polisaharidi su sastavljeni od velikog broja monosaharidnih jedinica. Niskomolekularni polisaharidi imaju molekularnu masu , a visokomolekularni od do više milijuna. Pri razgradnji polisaharida nastaje jedna ili više različitih vrsta šećera. Šećerne jedinice međusobno se povezane lančano ili razgranato. Polisaharidi više nisu slatka okusa, u vodi se otapaju loše ili su netopivi. U polisaharide ubrajamo škrob, celulozu, pektine, polisaharidi iz alga i gljiva, biljne gume i sluzi. Kod pojedinih biljaka škrobna su zrnca različita oblika, što nam olakšava raspoznavanje. Škrobno zrnce sastavljeno je od amilaze i amilopektina. Amilaza, jezgra škrobnog zrnca, linearne je građe. U reakciji s jodom daje tipičnu modru boju, u vodi se otapa koloidno, a pri enzimatskoj razgradnji iz nje nastaje maltoza. Vanjski sloj škrobnog zrnca čini amilopektin. U hladnoj je vodi netopiv, a u vrućoj uzrokuje sljepljivanje. U enzimatskoj razgradnji iz amilopektina nastaju maltoza i dekstrini. Škrob se dobiva iz raznih biljka. Iz žitarica se najprije moraju odstraniti bjelančevine aleuronska zrnca , koje su slijepljene za škrobna zrnca. Škrob je hrana za bolesnike, jer je lako probavljiv i štiti sluznice probavnoga trakta rižina sluz, zobene pahuljice. Može prihvatiti veće količine izlučevina i kožnih masnoća, pa služi kao osnova pri izradi brojnih pudera. Industrijski se iz škroba dobivaju glukoza i etilni alkohol. Inulin je posebna vrsta škroba. Najrasprostranjeniji je u porodici glavočika jezičnjača. Pri razgradnji inulina enzimom inulazom nastaje fruktoza. Inulin s jodom nema modru reakciju kao škrob. Biljke koje sadrže mnogo inulina katkada se koriste kao nadomjestak za kavu cikorija. Biljne droge koje sadrže velike količine inulina prikladne su za primjenu kod šećerne bolesti maslačak, vodopija. Celuloza je sastavni dio biljnih staničnih stijenki. Građena je samo od glukoznih jedinica. Ima vrlo zamršenu strukturu, koja nam je u konačnom obliku poznata kao celulozno vlakno. Lan, pamuk, kopriva i brojne druge biljke imaju vrlo duga celulozna vlakna iz kojih se izrađuju tkanine. Čovjek i mesožderi iz životinjskog svijeta ne probavljaju celulozu. Samo mikroorganizmi, neke protozoe i puževi imaju enzim celulozu koji im omogućuje razgradnju celuloze. Pektini su nitasti polisaharidi sastavljeni od šećernih kiselina. Nalaze se u svim biljnim tkivima. Na osobito velike količine pektina nailazimo u jabukama, limunovoj i narančinoj kori, crvenom ribizu, smokvama i repi. Kod proljeva i oboljenja sluznice crijeva tradicionalni je narodni lijek naribana jabuka. Pektin djeluje kao zaštitni sloj sluznice. Strani mikroorganizmi u crijevima razgradnjom pektina stvaraju šećernu kiselinu brže od simbotskih bakterija. Zbog toga brže nastaje i okolina koja ne pogoduje njihovu razvoju, pa njihovo djelovanje slabi. Rezultat je ublažavanje probavnih poremećaja. Morske alge, osobito crvene i smeđe, sadrže velike količine polisaharida. Agar-agar, karagen i alginske kiseline koristimo kao lijekove kod kašlja i proljeva, u farmaceutskoj industriji za izradu nemasnih gelova, u kozmetici i prehrambenoj industriji kao emulgatore. Biljne gume su polisaharidi koji se pojavljivanju kod mehaničkih oštećenja, osobito kore drveta. Prozirna tekućina koja se vidi u početku ubrzo se na zraku stvrdne. Gumu izlučuju trešnje, šljive, breskve. Najviše biljnih guma daju razne vrste akacija, te gume, poznate pod imenom gumiarabika, koriste se kao ljepilo te za proizvodnju pastela i slatkiša. Sluzi su biljni polisaharidi sastavljeni od raznovrsnih šećera. Njihova molekularna masa doseže do dva milijuna. U biljkama se nalaze u staničnom soku biljni sljez ili u staničnim stjenkama lan. Topive su u hladnoj ili toploj vodi. Za razliku od guma, nisu ljepljive. Sluzi djeluju antiflogistično protuupalno. Koriste se izvana kod furunkula, zagnojenja, upala žlijezda, upala usne šupljine i ždrijela te kod problema s kožom. Iznutra se koriste kod upala probavnih organa, protiv proljeva i kao purgativ. Najpoznatije biljke koje sadrže sluzi jesu bijeli sljez, lan, grčka piskavica i dunja. Nedavno su iz brđanke, nevena, kamilice i bijeloga sljeza izolirani kompleksno građeni polisaharidi koji potiču rad imunološkog sustava. Lipide dijelimo na neutralne masnoće masti, ulja i lipoide. U lipoide ubrajamo voskove, fosfolipide lecitin , steride, masne alkohole, karotenoide i vitamine A, D, E, K. Biljne i životinjske masti te ulja esteri su glicerina propantriol s različitim zasićenim i nezasićenim masnim kiselinama u čijim su lancima povezana od 4-24 u ribljim uljima do 30 ugljikova atoma C-atoma. U biljnim masnoćama prevladavaju palmitinska C-16 , stearinska C-18 , oleinska C-18 , linolna kiselina C-18. S obzirom na dvostruku vezu među C-atomima, masne kiseline mogu biti zasićene ili nezasićene. Najčešće zasićene masne kiseline bez dvostruke veze među ugljikovim atomima jesu palmitinska i stereinska kiselina. Više biljke imaju poveći broj različitih nezasićenih kiselina s jednom ili više dvostrukih veza, npr. Prvi nam broj pokazuje broj ugljikovih atoma, a drugi broj dvostrukih veza u masnoj kiselini. Prema sastavu masnih kiselina, ulja i masti dijelimo u četiri skupine: 1. Te su masti pri sobnoj temperaturi krute; 2. Masnoće s nezasićenim masnim kiselinama nazivamo uljima. Pod utjecajem zraka, svjetlosti, topline i mikroorganizama, ulja se mijenjaju. Postaju užegla, zasmole se i osuše. Tokoferol vitamin E , koji sadrže brojna ulja, svojim antioksidativnim djelovanjem sprječava prebrzo kvarenje ulja. Osobito su kvalitetna, i osobito skupa, hladno prešana ulja. Pri višim temperaturama i višem tlaku količina je istisnutoga ulja veća, ali takvo ulje treba očistiti, rafinirati. Najveće količine ulja dobivaju se ekstrakcijom s različitim otapalima. Uporabom vrlo čistih otapala i suvremenim metodama rafiniranja danas se i ta ulja mogu koristiti za prehranu. Masti su, kao i bjelančevine i ugljikohidrati, rezervne tvari biljnog organizma. U listovima i cvjetovima obično ima samo 0,5-5% masti; a u plodovima i sjemenkama njihova količina doseže i 50%. Kod tri četvrtine viših biljaka masti su glavne rezervne tvari, a samo četvrtina biljaka sadrži škrob i bjelančevine žitarice. Klimatske prilike presudno utječu na količinu nezasićenih i zasićenih kiselina u biljnim uljima. Što duže traje dozrijevanje sjemena, to je u njemu veća količina nezasićenih masnih kiselina. Suncokretovo i laneno ulje iz sjevernih područja sadrži više nezasićenih masnih kiselina nego ulja iz toplijih predjela. Ulja i masti neophodni su u čovjekovoj prehrani. Neke masne kiseline, kao što su linolna i y-linoleonska kiselina, naše tijelo može dobiti iz hrane. Tijelu je neophodna i arahidonska kiselina, ali je organizam djelomično može sintetizirati i sam, iz linolne kiseline. Te tri masne kiseline potrebne tijelu, tzv. Prostaglandini su tkivni hormoni koji nastaju pri ozljedama i upalama. U tijelu imaju različite značajne fiziološke uloge. Čovjek na dan treba 5-7 g esencijalnih kiselina. Pretjerana uporaba ulja s nezasićenim masnim kiselinama nije preporučljiva, jer i zasićene masne kiseline u organizmu imaju određenu ulogu. Masti i ulja nisu topivi u vodi, lakši su od nje i stoga plivaju na površini. Pri daljem protresanju ulje se u vodi raspršuje u oblik manjih kapljica. Dodatkom emulgatora ta emulzija ostaje trajna. Poznati su emulgatori sapuni, masni alkoholi, polisaharidi, bjelančevine, lecitin, 6 12 pčelinji vosak i brojne druge tvari. Zbog velike kapilarnosti, ulja i masti dobro prodiru u gornje slojeve kože i «povlače» sa sobom i druge aktivne tvari. Koristimo ih kao ulja za masažu i maziva, osobito s dodatkom biljnih aktivnih tvari ili čistih eteričnih ulja Srčani glikozidi To su steroidni glikozidi koji djeluju na dinamiku i ritmiku bolesnog srčanog mišića. Danas je poznato više od trideset aglikona te velik broj glikozida. Oslabljeno srce osjetljivije je na srčane glikozide od zdravoga. Reagira već na količine koje kod normalnog, zdravog srca nemaju nikakav učinak. Srčani su glikozidi otrovni. U terapijskim dozama te aktivne tvari poboljšavaju ekonomičnost rada srca. Sistoličko se grčenje srčanog mišića pojačava, a time se uvećava i volumen istisnute krvi kod svakog otkucaja. Količina krvi koja ostaje u srcu smanjuje se. Diastoličko se širenje srca povećava, u srce pritječe više krvi, dok se pritisak u venama smanjuje. Posljedica umanjenog zastajanja krvi u venama jest bolja diureza izlučivanje tekućine preko bubrega. Voda koja se nakupila u tijelu lako se izlučuje. Broj otkucaja srca se smanjuje. Najveći nedostatak liječenja srčanim glikozidima jest njihovo zadržavanje u tijelu. Tijelo ih dobro resorbira, ali sporo izlučuje. Srčane glikozide nikada ne koristimo sami, nego uvijek pod liječničkim nadzorom, u obliku standardiziranih lijekova. Samo tako sprječavamo opasna trovanja, koja nastaju pri korištenju srčanih glikozida bez nadzora Flavonoidi Žuta boja lat. Svim flavonoidima zajednička je osnovna struktura od 15 ugljikovih atoma C-15. Međusobno se razlikuju po stupnju oksidacije, po rasporedu hidroksilnih -OH i metoksilnih -OCH3 skupina te po vezanim šećerima. U tu skupinu uvrštavamo kalkone, flavanone, flavonole, izoflavone, antocijanidine, leukoantocijanidine i procojanidine. Flavoni, flavonoli i antocijanidini u staničnom se soku nalaze kao aglikoni ili kao glikozidi vezani za šećer. Antocijani nisu prisutni samo u modrim i crvenim cvjetovima i plodovima, nego i u listovima i stabljikama. Velik broj proantocijanidina nalazi se u plodovima, a iz njih polimerizirane katehine trjeslovine i u korijenu, podancima i drvu. Flavanoni su rašireni u različitim vrstama naranči i iglavaca. Izoflavona ima u mahunarkama i perunikovkama. Flavonoidi su kod svih biljaka najrašireniji sekundarni produkti metabolizma. Njihove su biološke funkcije u biljci različite: privlače insekte za oprašivanje, štite od štetnih insekata, virusa i gljivica, sprječavaju djelovanje različitih enzima i utječu na oksidacijske i redukcijske procese u stanici. Neki su se flavonoidi katkada koristili za bojanje vune, a danas služe kao antioksidativna sredstva za konzerviranje masti i sokova. Iz gorkih flavanonskih glikozida narančine kore proizvode se vrlo slatko umjetno sladilo. Kako je kemijska struktura flavonoida različita, tako se razlikuju i po djelovanju u organizmu. Najprije je bio otkriven njihov utjecaj na krvne kapilare. Jedno se vrijeme flavonoide naranče i rutin kao vitamin P permeabilnost ubrajalo u vitamine. Danas taj izraz napuštamo; govorimo o bioflavonidima. Neki od njih šire srčane koronarne žile i poboljšavaju rad srca glog, arnika , ublažavaju grčeve kamilica , štite jetru i utječu na nastanak žuči osljebab, smilje , pospješuju znojenje lipa, končara, bazga , povećavaju količinu mokraće breza, zečji trn, zlatnica, ljubica. Značajno je i njihovo djelovanje protiv upala i skupljanja tekućine u tkivima edem , jer sprječavaju nastanak tkivnih hormona prostaglandina rutin i 7 13 njihov antialergijski učinak. Čovjek hranom svakodnevno dobije mg različitih flavonida, koji se u tijelu vrlo brzo razgrađuju Saponini Saponini su triterpenski i steroidni glikozidi koji se u vodenoj otopini pjene poput sapuna lat. Pri hidrolizi s kiselinama ili enzimima razlažu se na aglikon sapogenin i šećer. Rasprostranjeni su u brojnim biljnim vrstama. Njihovo fungicidno djelovanje, kojim biljke štite od plijesni, vjerojatan je uzrok njihove općenite rasprostranjenosti. Triterpenski saponini česti su kod brojnih porodica dvosupnica. Steroidne saponine nalazimo kod suptropskih i tropskih jednosupnica, a kod dvosupnica samo u pustikari Digitalis i piskavici Trigonella. Zbog specifične građe molekula s izrazito hidrofilnim i hidrofobnim dijelom, saponini smanjuju površinsku napetost heterogenih sustava. Posljedice su pjenjenje, emulgiranje i dispergiranje. Više se ne koriste kao sredstva za pranje. Pjenušavi ekstrakt iz sjemena divljeg kestena nekoć se koristio za pranje osjetljivih tkanina od svile i vune. Danas saponine koristimo u prehrambenoj industriji i kozmetici, kao emulgatore i stabilizatore. Vežu se za proteine i lipide staničnih membrana eritrocita te ih oštećuju, tako da iz krvnih tjelešaca izlazi hemoglobin. Zbog hemolitičkog djelovanja, nikada ih ne koristimo intravenozno. Iznimka je escin, saponinski kompleks iz divljeg kestena. Pri unutarnjoj uporabi organizam saponine gotovo ne resorbira, ali se valja točno pridržavati preporučenih količina. Farmakološko je djelovanje saponina višestruko. Olakšavaju iskašljavanje jer razrjeđuju gustu sluz. Istodobno podražuju i sluznice, pri čemu refleksno dolazi do povećanja produkcije sekreta iz žlijezda, kako u bronhijima tako i u probavnome traktu jaglac, glatki sladić, sapunika, bršljan. Zbog podražavanja bubrežnog epitela pospješuju izlučivanje mokraće, a istodobno povećavaju diuretični učinak raznih flavonida zečji trn, preslica, zlatnica, divlja maćuhica, breza, divizma. Već je dugo poznato i antibiotičko, antimikotičko i antivirusno djelovanje saponina, a osobito triterpenskih saponina iz sapunike, divizme, protivka Lysimachia i krivičice Anagallis. Saponini divljega kestena i veprine sprječavaju nakupljanje tekućine u organizmu i djeluju na venozno ožilje. Saponini glatkog sladića djeluju protiv upala antiflogistički slično kao kortikoidi te djeluju kod virusnih oboljenja, osobito kod kroničnog hepatitisa. Saponini iz bršljana olakšavaju iskašljavanje i umiruju bronhijalne grčeve Kumarini Najjednostavniji je spoj kumarin, čest u lepirnjačama, bročevima i travama. Ima intenzivan, karakterističan miris. U svježoj biljci kumarin je vezan za šećer glikozid i nema miris. Tek nakon uvenuća i pri sušenju, kada se raspadne kumarinski glikozid, razvija se poseban miris koji podsjeća na miris sijena. Poznato je oko 100 kumarinskih spojeva. Nekada se kumarin koristio u prehrambenoj industriji za aromatiziranje hrane. Danas se zbog mogućeg kancerogenog djelovanja više ne koristi. Neki kumarini djeluju antiflogistički protuupalno , drugi sprječavaju edeme, pospješuju cirkulaciju krvi, imaju spazmolitično djelovanje, umiruju u djeluju baktericidno. U visokim koncentracijama štete jetri i srcu te djeluju narkotički. Kumarini eskuletin, umbeliferon i herniarin dodaju se preparatima za sunčanje, jer apsorbiraju UV-zrake valne duljine nm UV-B , koje uzrokuju crvenjenje kože. Iz kumarina pod utjecajem bakterija nastaje dikumarol, koji sprječava grušanje krvi, tako što iz enzimskog kompleksa istiskuje vitamin K i time sprječava nastanak tromboze. U promijenjenu obliku često se primjenjuje kod opasnosti od tromboze npr. Neki kumarini psoralen, bergapten ksantoksin imaju snažne 8 14 fotosenzibilirajuće osobine i uzrokuju tzv. U dodiru s određenim biljkama livadne biljke, celer , pod utjecajem sunca na koži nakon nekoliko sati nastaju crvene mrlje i mjehurići, koji se nakon jednog ili dva dana pretvaraju u tamne pjege. Kumarinima pripadaju i aflatoksini. Te tvari proizvode plijesni na različitim namirnicama, među njima i žitaricama, grahoricama, lješnjacima, orasima. Aflatoksini su vrlo štetni, oštećuju jetru i djeluju kancerogeno, pa stoga izbjegavamo pljesnivu hranu Antrakinonski glikozidi Osnovne su strukture antron, dihidroksiantron i antrakinon. Vezani su za šećere, pa su stoga glikozidi. Koristimo ih kao purgativna sredstva, koja djeluju u debelom crijevu. Ondje se glikozidi pod utjecajem bakterija crijevne flore razlažu u jednostavne antrakinone, koji imaju veliku purgativnu snagu. Djeluju tako da podražajnu sluznicu crijeva, pri čemu ispuštaju više histamina i ostalih medijatora npr. Pri daljnjoj uporabi organizam na njih navikava, a vrlo lako može doći i do oštećenja jetre i bubrega. Nikada ih ne koristimo kod djece, u trudnoći, za vrijeme menstruacije i kod hemoroida. Tako djeluju korijen rabarbare, kora obične trušiljke i plodovi krkavine. I purgativna sredstva u aloju i seni sadrže iste aktivne tvari Hidrokinonski glikozidi Najpoznatiji hidrokinonski glikozidi jesu arbutin i metilarbutin. U glikozidnome su obliku neučinkoviti. Tek prolaskom kroz bubrege, kad se odvoji šećer, hidrokinon razvija svoju antibakterijsku snagu. Za optimalan učinak čaju ili gotovo lijeku dodajemo natrijev hidrogenkarbonat soda bikarbona , kako bi urin postao bazičan. Najpoznatija droga s takvim učinkom jest medvjetka. Iako listovi brusnice imaju jednako toliko arbutina i mnogo manje trjeslovina, koji nadražuju sluznicu želuca, njihova je primjena gotovo nepoznata. Manje količine arbutina nalaze se u listovima borovnice, kruške i vrijeska Gorke tvari amara Raširene su u gotovo svim biljnim vrstama. Osobito mnogo ima ih u sirištarama, glavočikama cjevnjačama i glavočikama jezičnjačama. Prateće tvari, kao što su sluzi islandski lišaj , eterična ulja pelin, stolisnik ili trjeslovine često promijene gorak okus. Dijelimo ih na terpenske i neterpenske gorke tvari. Terpenske gorke tvari, npr. Iz seskviterpena potječu gorke tvari u porodici glavočika cjevnjača i glavočika jezičnjača pelin, artičoka, maslačak. Diterpenske gorke tvari nalaze se u kadulji pikrosalvin i u tetrljanu marubiin. Kukurbitacini iz bljuštca primjer su triterpenskih gorkih tvari. Neterpenske gorke tvari gorke su tvari hmelja, naranče i limuna, trisaharidni šećer gencianoza i razni alkaloidi. Raspoznavanje gorka okusa nastaje nadraživanjem receptora za gorčinu na korijenu jezika. U receptorima se nalaze okusne bradavice, koje se obnavljaju svakih 6-8 dana. Odrasla osoba ima oko 2000 okusnih bradavica. Sa starošću se njihov broj smanjuje, pa se stoga i umanjuje osjetljivost okusa. Pušenje, stres, trudnoća i pretjerano korištenje lijekova mijenjaju osjetljivost na gorčinu. Motoriku i izlučivanje žlijezda probavnog trakta reguliraju reflektorni mehanizmi i mehanizmi u centralnom živčevlju. I oblik dobro prožvakana hrana i kemijska svojstva hrane utječu na sluznice želuca i crijeva. Signale od receptora do probavnih žlijezda prenose hormoni probavnoga trakta: gastrin, sekretin i drugi. Gorke tvari u probavnome traktu nemaju nikakav neposredan učinak, osim onog koji se temelji na njihovu gorku okusu. Preko 9 15 živčanog sustava refleksno pojačavaju izlučivanje žlijezda slinovnica te, u želucu, ponajprije izlučivanje solne kiseline i pepsina. Kada dođe u želudac, potiču nastanak gastrina, koji utječe na izlučivanje probavnih žlijezda, osobito gušterače, te na motoriku želuca i crijeva. Gorke tvari povećavaju udio iskorištenosti hrane, potiču probavu. Gorke su tvari primjer diferenciranog djelovanja aktivnih tvari biljaka. U zdravih osoba gorke tvari jedva primjetno pojačavaju refleksnu sekreciju, dok u bolesnika izrazito pojačavaju izlučivanje žlijezda. Za liječenje koristimo gorke tvari u obliku tonika za pojačavanje apetita kod oslabljenosti, anemije, rekonvalescencije i u gerijatriji. Ne prevruć čaj s gorkim tvarima uvijek pijemo najmanje pola sata prije jela, manjim gutljajima. Brojni začini koje dodajemo masnoj, teže probavljivoj hrani na jednak način pomažu kod probave. U narodnoj se medicini gorke tvari koriste i kod povišene temperature. U tom smjeru i nije bilo važnijih istraživanja, jer na tržištu ima dovoljno sintetičkih lijekova. Ljekovite biljke koje uz gorke tvari sadrže i veće količine eteričnog ulja istodobno utječu i na pospješeno djelovanje jetre i žuči, na ublažavanje grčeva u probavnim organima te na bolje izlučivanje tekućine Ljute tvari acria Ljute tvari ili acria do sada su se rijetko, svrstavale u posebnu skupinu, poput gorkih tvari, iako ima je skupni učinak bio poznat. S obzirom na kemijsku građu, do danas poznate ljute tvari dijelimo na: fenolne spojeve miristicin, elemicin, izoeugenol, asaron, safrol , amide u papru i paprici, gorušičina ulja kod krstašica i sulfidne spojeve u raznim vrstama luka. Kod podraživanja receptora za temperaturu i bol nastaju ljuti okus i osjet. Usto, neke aktivne tvari djeluju i kao lokalni anestetik, druge kožu nadražuju tako snažno da uzrokuju upalu, a neke djeluju antibiotički i baktericidno Ljute tvari potiču izlučivanje sline i, refleksnim putem, peristaltiku želuca i crijeva. Neke ljute tvari stimuliraju centar za disanje i vazomotorični centar. Kod unutarnje primjene poboljšavaju probavu i rastjeruju vjetrove. Koristimo ih kod reumatskih i mišićnih bolesti za utrljavanje u kožu. Zbog nadraživanja kože uzrokuju izlučivanje tkivnih hormona npr. Posljedica tog lokalnog nadraživanja jest izlučivanje različitih unutarnjih medijatora, čiji je učinak poželjan. Na taj način ljute tvari stimuliraju obrambene mehanizme organizma i pojačavaju nastanak kortikoidnih hormona, čije je djelovanje usmjereno protiv upalnih procesa i bolesti mišića pri najrazličitijim vrstama reumatizma. Ulja gorušice glikozidi su koji sadrže sumpor. U biljkama se nalaze u nehlapivim oblicima. Kod ozljede tkiva, iz glikozida pod utjecajem enzima mirozinaze nastaju hlapiva ulja gorušice oštra mirisa i nehlapive tvari oštra okusa. Pored utjecaja na probavne organe i kožu, hlapiva ulja gorušice djeluju snažno antibakterijski. Najveće količine gorušičina ulja sadrže krstašice Trjeslovine Trjeslovine su aktivne tvari koje se nalaze u brojnim ljekovitim biljkama trpka okusa trnina, divlja kruška, nezreli kaki, koštice grožđa. Njihov širok opseg djelovanja ni danas nije dovoljno poznat. Biljke, s velikim količinama trjeslovina hrast, jela, srčenjak nekoć su se koristile za štavljenje i obradu kože. Danas imaju manje važnu ulogu. Nadomjestile su ih anorganske soli 10 16 stipsa, kromove soli. Međutim, vrlo je važno njihovo korištenje u zdravstvene svrhe te u kozmetici. Novim postupcima izolacije i spektroskopskim metodama, posljednjih je godina određivanjem točnog kemijskog sastava, izolirano više od 100 novih spojeva s trjeslovinama. Tako je bilo moguće utvrditi njihovu biološku aktivnost i specifično djelovanje. Trjeslovine su polifenoli bez dušika, slabo kisele reakcije topivi u vodi ili topivi u obliku koloida. Njihova molekulska masa iznosi S bjelančevinama stvaraju netopive komplekse. Trjeslovine se dijele na trjeslovine koje hidroliziraju, kondenzirane i kompleksne trjeslovine te flobafene. U trjeslovine koje hidroliziraju ubrajamo galotanine, elagotanine i neke estere kavene kiseline. Elagotanini su esteri heksahidroksidifenske kiseline, najčešće s glukozom. Pri njihovu razlaganju nastaje elagna kiselina. Kondenzirane trjeslovine proantocijanidini sastavljeni su od flavanskih jedinica. Kada ih čine samo katehin i epikatehin, govorimo o procijanidima. Kompleksne trjeslovine sastavljene su od hidroizolirajućih kao što su galo- i elagotanini, i iz procijanida ili drugih flavanskih jednica. U trjeslovine u širem smislu ubrajamo i tvari koje tek dijelom imaju osobine trjeslovina; to su npr. Klorogenska kiselina kod biljaka je vrlo raširena, a ružmarinska kiselina ester dviju kavenih kiselina karakteristična je za porodicu usnača Lamiaceae. Trjeslovine toga tipa nazivamo i Lamiaceae trjeslovinama. Florotanini su trjeslovine alga. Kod sušenja i pohranjivanja katehinske trjeslovine koje su topive u vodi prelaze u više polimerizirane flobafene netopive u vodi. U hrastovoj kori količina trjeslovina topivih u vodi smanjuje se nakon 15 mjeseci na pola, jer se kondenziraju u netopive, neučinkovite flobafene. Pritom kora postaje crvenkasta i manje vrijedna. Kako su trjeslovine čak i u vrućoj vodi izrazito slabo topive, čajeve i ekstrakte za kupelji spravljemokao provarak. Čajeve koji sadrže trjeslovine nikada ne zaslađujemo medom. U medu se nalaze bjelančevine koje trjeslovine zgrušaju, pa čaj postane mutan. Kad nam trjeslovine izrazito smetaju, čaj spravljamo s hladnom vodom čaj od medvjetke ili mu okus poboljšavamo mlijekom engleski način. Trjeslovine najviše djeluju na kožu i sluznice. Kolagenska vlakna kože i sluznice trjeslovine vežu u svoju heliks-strukturu. Prema načinu vezivanja i prema količini ugrađenih trjeslovina, govorimo o adstrikciji. Taj je proces reverzibilan i smanjuje nabreklost kože ili sluznica pa tako povećava njihovu otpornost. Kad se u njih ugradi veća količina trjeslovina, kolagenska se vlakna potpuno promijene i više se ne mogu vratiti u prvotno stanje. Preko sluznica i otvorenih rana prevlači se koagulacijska membrana. Prijelaz između tih procesa je postupan. Manje koncentrirane otopine trjeslovina 5% koristimo kao adstringense, dok jače koncentrirane oštećuju kožu i štave je. Trjeslovine djeluju protiv velikog broja bakterija i virusa. Trjeslovine iz pravog čaja sprječavaju nastanak zubnih naslaga i tako djeluju protiv karijesa. Neke trjeslovine procijanidini snizuju krvni tlak. Elagotanini vežu slobodan kisik i djeluju protiv slobodnih radikala. Oni, naime, igraju veliku ulogu kod slabe prokrvljenosti organa ishemija , kod ovapnjenja žila te kod Parkinsonove bolesti, reumatičnih promjena zglobova i starenja. Droge koje sadrže trjeslovine koriste se u liječenju želučanog i crijevnog katara, jer djeluju kao adstringent protiv bakterija i povećanog izlučivanja sluzi. Zahvaljujući sužavanju kapilara, usporavaju crijevnu peristaltiku. Kod upala u usnoj šupljini i ždrijelu angina, gingivitis, somatitis koriste se za ispiranje i grgljanje. Kod opekotina od sunca i drugih lakših opekotina vodene otopine trjeslovina ublažavaju bolove i sprječavaju nastanak mjehurića. U obliku kupelji pomažu kod raspucale kože, kod ozeblina, svrbeža kože, upale spolnih organa i anusa. Djelomično sprječavaju i jako znojenje ruku i nogu, jer sužavaju izlaze znojnih žlijezda i zbog antibakterijskog djelovanja sprječavaju nastanak neugodna mirisa. Trjeslovine su u manjim količinama sastavni dio najrazličitijih kozmetičkih pripravaka, jer povećavaju 11 17 otpornost kože prema vremenskim utjecajima. Unutarnje je korištenje trjeslovina u dopuštenim količinama neškodljivo, jer ih zdrava sluznica crijeva gotovo ne propušta. Izvana, kod otvorenih kožnih oštećenja i većih opeklina, trjeslovine se zbog oštećenja jetre više ne upotrebljavaju Alkaloidi Alkaloidi su biljne baze koje sadrže dušik a na čovjeka i životinje snažno djeluju. Izraz alkaloid potječe s početka 19. Prema biosintetskom nastanku, alkaloide danas dijelimo na protoalkaloide, pseudoalkaloide i prave alkaloide. Protoalkaloidi su jednostavne baze koje nastaju neposredno iz aminokiselina, npr. Pseudoalkaloidi imaju osnovnu strukturu nealkaloida, a njihov je dušik u molekulama slučajniji. U tu skupinu ubrajamo steroidne i triterpenske alkaloide. Za prave alkaloide karakteristično je da dušikove atome imaju uvijek vezane u kružnim sustavima ciklički. Često susrećemo i podjelu alkaloida prema njihovoj prisutnosti u biljkama i biljnim porodicama Solanum alkaloidi , prema kemijskom sastavu tropanski alkaloidi i prema karakterističnom farmakološkom djelovanju parasimpatomimetični alkaloidi. Alkaloidi se u biljkama nalaze kao soli organskih kiselina koje su topive u vodi octene, oksalne, mliječne, vinske, mekonske ili su vezani na trjeslovine. Danas je poznato oko 7000 alkaloida. Rijetki ili nepoznati su kod bakterija, alga, gljiva i mahovina. Kod papratnjača ih ima samo u crvotočini i preslici, kod golosjemenjača u tisi i kosternici. Najveći broj alkaloida sadrže dvosupnice. Alkaloidi nisu ograničeni samo na biljke. Istraživači su alkaloidne tvari pronašli kod tvorova, krastača, daždevnjaka i tropskih riba. Neki su alkaloidi, npr. U biljci se obično nalazi jedan glavni te brojni prateći alkaloidi, a svi oni nastaju iz iste bioenergetske preteče. Uloga alkaloida u biljci još nije posve jasna. Najvjerojatnije služe za prijenos i pohranjivanje dušika. Djelomično štite biljke od bakterija, gljivica, virusa i životinja koje bi ih inače pojele. Izuzetak su neki insekti koji s hranom primaju alkaloide potrebne za sintezu feromona, sredstva za privlačenje spolnih partnera. Alkaloidi djeluju na sve sustave organa: živčani sustav, srce i krvotok; dišne, probavne i mokraćne organe. Usto djeluju protiv reumatskih upala i uloga, te stimuliraju imunološki sustav. U posljednje vrijeme liječnici posvećuju pozornost alkaloidima koji sprječavaju diobu stanica, među ostalima i stanica raka. Alkaloidi vinblastin i vinkristin iz biljke Catharanthus roseus kao i kolhicin iz mrazovca te taksifolin iz tise već se uspješno koriste u liječenju raka. Učinak alkaloida vrlo je snažan i otrovan, pa ih koristimo isključivo u gotovim lijekovima, u kojima im je količina točno određena. Liječenje, dnevnu količinu lijekova i uspjeh uvijek treba nadzirati liječnik. Samo tako spriječit ćemo trovanje tim aktivnim tvarima Eterična ulja Eterična ulja su hlapiva ulja koja nastaju u biljkama kao konačni produkti metabolizma. Skupljaju se u žljezdanim dlakama ili žljezdanim ljuskama epiderme, u posebnim uljnim stanicama ili većim uljnim stanicama ili većim uljnim zbirnim kanalima. Nastaju u svim organima biljaka. Kod nekih se biljaka nalaze u cijeloj biljci,a kod drugih samo u nekim organima. U viših su biljaka eterična ulja vrlo rasprostranjena, a u nižih ih nalazimo kod lišajeva na hrastu i četinjačama te kod mahovina jetrenjarke. Za kvalitetu droga u toj skupini osobitu ulogu igraju klimatski uvjeti i svojstva tla, kao i vrijeme sakupljanja, sušenje i spremanje. Svim eteričnim uljima svojstvena je snažna hlapljivost. Pri hlapljenju se razvija intenzivan, za brojne vrste specifičan miris. Nisu topiva u vodi. Vrlo rijetko sadrže komponente topive u vodi ružino ulje. Hlapiva se ulja dobro tope u mastima i uljima, pa i u alkoholu 70% i više % , ostalim organskim otapalima i eteričnim uljima. Gotovo sva eterična ulja lakša su od vode, pa plivaju na površini. Tako su i dobila naziv ulja, iako nemaju ništa zajedničkog s masnim uljima. Pri određivanju njihove čistoće i sami možemo načiniti vrlo jednostavan pokus. Na papir nanesemo kapljicu hlapivog ulja. U početku obje tvari pokazuju svima dobro poznatu masnu mrlju, koja kod hlapivih ulja nestane za najviše 24 sata, a kod masti se raširi i ostaje trajno. Hlapiva su ulja većinom bezbojna ili blago žućkasta. Pri daljnjem čuvanju, odnosno pod utjecajem kisika i svjetlosti, pokazuju promjene, osobito osmoljenja, pa ih stoga čuvamo u tamnim, dobro zatvorenim staklenkama. U biljaka koje sadrže velike količine hlapivih ulja važno je da ih beremo u pravom trenutku, oprezno i brzo sušimo te spremamo u dobro zatvorene posude. Droge tako očuvaju ljekovite aktivne tvari. Eterična ulja imaju karakterističan miris i okus. Čovjek eterična ulja registrira njuhom okusom i u vrlo visokim razrjeđenjima. Okus eteričnog ulja paprene metvice osjećamo već u razrjeđenju 1:4 milijuna, a miris limunike raspoznajemo u razrjeđenju 1:1 milijun. Najveće količine eteričnih ulja dobivaju se destilacijom s vodenom parom. Tim postupkom eterično ulje hlapi zajedno s vodenom parom. Nakon hlađenja se kondenzira i lako odjeljuje od vode. Hlapiva ulja, koja ne podnose visoke temperature pri destilaciji ili koja se u biljkama nalaze u manjim količinama, dobivaju se ekstrakcijom. U Grassu u Francuskoj dobivaju se osobito fina hlapiva ulja. Kao otapala se koriste masnoće loj, svinjska mast ili organska otapala petroleter, etanol, metanol. Prešanjem se dobivaju eterična ulja iz narančine kore i drugih agruma. Iz emulzije voda, eterično ulje, pektin koja pri tome nastane, čisto se ulje dobiva destilacijom, filtriranjem ili centrifugiranjem. Cijena je eteričnih ulja različita, jer je za njihovo dobivanje potrebna različita količina biljaka. Za 1 kg ružina ulja potrebno je 700 kg latica. Iz 1700kg narančine kore dobiva se 1 kg narančina ulja i iz gotovo dvostruko toliko kore mandarine 1 kg mandarinova ulja. Eterična su ulja mješavina različitih spojeva. Glavni sastavni dijelovi 90% terpenski su spojevi ugljikovodici cikloheksanske vrste , usto i fenilpropanski derivati, neciklički ugljikovodici, jednostavni fenoli te u gorušičinim uljima i u češnjaku spojevi koji sadrže sumpor. Droge koje sadrže eterična ulja prema mirisu i okusu dijelimo u skupinu aromatica što su droge s aromatičnim mirisom i okusom, u skupinu aromatica amara ubrajamo gorke aromatične droge, a u skupinu aromatica acria ljute aromatične droge. Ta je podjela važna kada ih koristimo kao začine i za poboljšavanje probave. Neusporedivo je važnija podjela s obzirom na farmakološko djelovanje i korištenje. Kod te podjele određene droge i eterična ulja zbog svoje se kompleksne građe pojavljuju više puta. Eterična ulja s utjecajem na kožu. U obliku masti, obloga ili ulja za masažu, ta ulja pojačavaju prokrvljenost kože. Koža postaje crvena, njome se širi osjećaj topline. Nakon takva lokalnog nadraživanja kože dolazi do oslobađanja raznih posrednika i povećanog nastanka hormona nadbubrežne žlijezde. Neka ulja sprječavaju oslobađanje prostaglandina i tako sprječavaju nastanak upala. Koristimo ih kod reumatskih, mišićnih i živčanih bolesti, kod slabe prokrvljenosti, sportskih ozljeda, kontuzija i modrica. Tako djeluju ulja ružmarina, timijana, lovora, lavande, borovice, terpentina, gorušice i eukaliptusa. I kamforovca, koristimo kod svih nabrojenih oboljenja. Ta ulja sprječavaju nastajanje histamina i prostaglandina te potiču nadbubrežne žlijezde na izlučivanje više kortikoidnih hormona. Tako djeluju kamilica, stolisnik, njihova eterična ulja i ulja bora te drugih četinjača. Eterična ulja koja sprječavaju razvoj mikroorganizama i uništavaju ih. Koristimo ih izvana i iznutra, kao i za konzerviranje živežnih namirnica. Često se koriste za grgljanje i za dezinfekciju mokraćnih organa. Tako djeluju kadulja, gorušica, vrtni timijan, češnjak, paprena metvica, miloduh i njihova ulja. Eterična ulja koja olakšavaju iskašljavanje. Ta ulja razrjeđuju izlučevine i potiču motoriku iskašljavanja. Djelovanje je djelomično refleksno zbog nadraživanja želučanih živaca, a djelomično djeluju i hlapiva ulja kad ih izlučujemo preko pluća. I antiseptično djelovanje ima određenu ulogu. Tako djeluju komorač, aniš, vrtni timijan, majčina dušica i njihova eterična ulja, kao i ulja klekovine, bora i smreke. I pojedine aktivne tvari eteričnih ulja, kao što sumentol, karvakrol, terpentin i kamfor imaju takav učinak. Eterična ulja koja potiču izlučivanje tekućine. Ta ulja podražuju bubrežni epitel, zbog čega dolazi do bolje prokrvljenosti bubrega i pojačanog izlučivanja urina. Kod previsoke doze i preduge primjene dolazi do neželjenih učinaka. Tako djeluju borovičine smrekinje, peršin, zečji trn, ljupčac, kravljak i kopitnjak. Eterična ulja koja opuštaju glatke mišiće. Osobito djeluju na crijeva, žučni mjehur, bronhije i krvne žile. Tako djeluju kamilica, kim, komorač,paprena metvica, matičnjak, stolisnik i njihova hlapiva ulja. Eterična ulja koja djeluju na probavni sustav. Pored utjecaja na glatko mišičje probavnog sustava, te droge reguliraju i izlučivanje želučanih sokova i motoriku želuca. Istodobno utječu i na bakterije u crijevima, sprječavaju nepravilna vrenja u crijevima i istjeruju vjetrove. Zbog njihova djelovanja dolazi do pojačanog izlučivanja žučnih sekreta, koji tako i bolje otječu. Tako djeluju kamilica, paprena metvica, aniš, komorač, anđelika, korijandar, ružmarin, bosiljak, češnjak i gorušičina ulja. Eterična ulja koja okrepljuju srce i krvotok. Stimuliraju izravno preko središnjeg živčanog sustava ili refleksno preko mirisa aromaterapija. Tako djeluju ružmarin, lavanda, paprena metvica, brđanka i kamfor. Eterična ulja s utjecajem na menstruaciju. Tako djeluju peršin, borovica, somina, lovor, ružmarin i rutvica. Eterična ulja koja utječu na nametnike u crijevima gliste, trakavice. Mirišljava loboda, obični vratič, podanak obične paprati i timijanovo hlapivo ulje pomažu pri uklanjanju crijevnih nametnika. Zbog neželjenih popratnih djelovanja ne koristimo ih sami. Eterična ulja koja potiču nastanak mlijeka. Kod teškoća s dojenjem, osobito kod nedovoljne količine mlijeka, u narodnoj se medicini koriste aniš, komorač, kim, bosiljak i mažuran. Novija istraživanja potvrđuju opravdanost takve tradicionalne primjene. Kod nepravilne primjene, osobito kod velikih količina i preduge primjene, ili kod nečistih ulja npr. Ulja koja sadrže asaron iđirot i safrol muškatni oraščić u velikim količinama djeluju kancerogeno, ulja s tujonom ili apiolom uzrokuju pobačaj, a ulja glavočika i lovora seskviterpenski laktoni , ulja različitih vrsta naranača furanokumarini i terpentinovo ulje uzrokuju alergije. Neka ulja štete bubrezima terpentinovo ulje ili jetri ulja s timolom, tujonom i terpentinovo ulje. Eterična ulja s furanokumarinima djeluju fotosenzibilno Vitamini Vitamini su kemijski vrlo raznovrsni organski spojevi koje organizam treba za brojne životne zadaće. Kao preteče ili prave vitamine tijelo ih mora u vrlo malim količinama primiti s hranom. Informacije o živežnim namirnicama koje sadrže vitamine i pravilnoj pripremi hrane 14 20 većinom su dobro poznate. Raznolikom prehranom zadovoljavamo uobičajene potrebe za vitaminima. Povećane potrebe javljaju se u trudnoći i za vrijeme dojenja. Kod oboljenja, kod lošeg prihvaćanja vitamina ili njihova povećanog izlučivanja, dolazi do pomanjkanja, pa dnevne potrebe moramo zadovoljiti visoko doziranim lijekovima. Zbog neželjenih popratnih djelovanja potreban je liječnički nadzor. Vitamine dijelimo na vitamine topive u vodi B, C i topive u masnoćama A, D, E, K. Kod elementarnih biokemijskih reakcija u stanicama kao što su oksidacijski i redukcijski procesi, nastaju kratkotrajni međuprodukti metabolizma. Među njima osobito značenje imaju kisikovi radikali, koji se još nazivaju i slobodnim radikalima superoksidradikalni anion O2, hidroksilni radikal OH, singlet kisik ¹O2 , jer djeluju toksički. Kod velike količine kisikovih radikala nastaje bolesno stanje, koje nazivamo oksidativnim stresom. Snažan umor, glavobolja i smanjena aktivnost samo su neki znakovi. Dugoročne posljedice toga jesu slaba prokrvljenost mozga, srca i bubrega, ovapnjenje žila i artritis engl. Organizam ima vlastite enzimatske obrambene mehanizme, koji su u stanju uhvatiti te izrazito reaktivne radikale kisika i pretvoriti ih u manje reaktivne oblike. Osim enzima, tako djeluju i neki vitamini, kao što su vitamini E i C te preteča vitamina A, ß-karoten. Te aktivne tvari mogu vezati slobodne radikale koji nastaju kod različitih reakcija u organizmu i tako spriječiti velik broj civilizacijskih bolesti. I neke druge aktivne tvari biljaka lako vežu slobodne radikale. Vitamini iz skupine B i vitamin K kao koenzimi različitih enzima važni su za normalan tijek enzimatskih procesa u tijelu. Za vitamin D utvrđeno je da kao vitamin D-hormon zajedno s hormonom melatoninom djeluje kod bioloških reakcija povezanih sa svjetlošću i ljetnim razdobljem. Kod dnevne potrošnje vitamina ne smijemo se zanositi vitaminiziranim živežnim namirnicama i pićima. Sastav vitamina i njihova biološka raspoloživost u tim pripravcima nisu uvijek odgovarajući. Redovita, zdrava, raznolika prehrana s namirnicama biljnog i životinjskog podrijetla još je uvijek najbolje jamstvo za zadovoljavajuću opskrbu vitaminima OBLICI BILJNIH LIJEKOVA Svi prirodni lijekovi, mogu se pripremiti u nekoliko oblika. Najčešći je oblik čaj, jer ga je najlakše prirediti i najbrže je gotov. Ako se čaj priprema od cvijeća ili mekanog lišća, obično se ne kuha, nego samo prelije kipućom vodom, poklopi, ukloni s vatre, ostavi poklopljeno određeno vrijeme npr. Ako je lišće tvrđe i kožnato, može se razmrviti i ostaviti duže poklopljeno, ponekad i pola sata ili više, pa tek onda procijediti. Priprema li se čaj od korijena, korijen treba kuhati 10 do 30 minuta, ili još prije kuhanja ili preko noći namočiti, pa ga sutradan kuhati u vodi u kojoj je bio namočen. Neke se biljke uopće ne kuhaju, nego samo moče u vodi, i ta se voda pije. Tinktura je najprikladniji oblik lijeka, jer se dade lako dozirati-u kapljicama. Budući da su ekstrahirane tvari u vodi netopive, one se u njoj talože, pa takve lijekove treba prije uporabe promućkati. Zato se tinkture prave s alkoholom, a ako se razrjeđuju s vodom, neposredno prije upotrebe ukapaju se u čašu s malo vode ili na kocku šećera. Za izradu iscrpina ekstrakta potrebno je poznavanje kemije, uporaba tome prilagođenog posuđa i primjena određenih postupaka pa je bolje prepustiti to ljekarniku. Sirupi se pripremaju otapanjem šećera u blago zagrijavanoj vodi. Na 16 dijelova šećera dodaje se 10 dijelova vode i 10 % iscrpine biljne droge, ili prokuhanog i procijeđenog voćnog 15 21 soka, a onda se sve zajedno jednom prokuha. Kod kuće se mogu pripremiti i ljekovita vina vina medicata , koja se dobivaju miješanjem tekućih ili otapanjem krutih lijekova u vinu. Ljekovita vina uzimaju se na žlice, likerske čašice ili male čaše. Sami možemo pripremiti i praške. Mljevenjem, drobljenjem i prosijavanjem droge dobit ćemo grube, polusitne i sitne praške. Posljednji, u obliku fine prašine, služe isključivo za unutarnju primjenu. Prašci se uzimaju kavenom žličicom ili na vrhu noža. Treba poznavati težinu praška u jednoj kavenoj žličici, jer sve žličice nisu jednako velike KAKO SE LIJEČIMO LJEKOVITIM BILJEM Biljni lijekovi se obično uzimaju poslije jela, jer tada najmanje podražuju sluznicu želuca. Lijek koji treba brže resorbirati, a sluznicu ne nadražuje prejako, treba uzimati ili neposredno ili pola sata prije jela. Da bi se nadraživanje sluznice još smanjilo, treba s lijekom piti dosta tekućine. Ako je tekućina topla, nadražaj je manji, a resorpcija lijeka brža. Kad lijek obavi svoju zadaću, tijelu više nije potreban i ono ga izlučuje respiracijom disanjem , transudacijom znojenjem , uriniranjem mokrenjem i defekacijom stolicom. Ako adsorpcija i eliminacija izlučivanje lijeka ne funkcionira kako treba, lijek se kumulira nagomilava u tijelu i može izazvati teške posljedice. To se obično događa kad se lijek uzima duže vrijeme, ali i kod jednokratnog uzimanja kao je doza lijeka prevelika. Ako lijek ne uspije izazvati trajnu promjenu, pa se bolest vrati, ili točnije, nastavlja, znači da nije uklonjen uzročnik. Neke lijekove organizam ne podnosi. Ako je nepodnošljivost prirođena, zovemo je idiosinkrazijom. U takvu slučaju tijelo jako reagira i na najmanje doze nekog lijeka alergičnim sindromom, koji može izazvati i anafilaktički šok. Ponekad se dva lijeka, ili čak više njih, uzimamo li ih u isto vrijeme, mogu upotpunjavati i pojačati učinak. Zato se lijekovi često kombiniraju, ali pri tome treba paziti na njihovu moguću međusobnu nepodnošljivost inkompatibilnost , kao i antagonizam ili suprotnost u djelovanju. Antagonistički lijek može djelovati kao protuotrov, čak i ako je sam za zdravo tijelo otrov. U slučaju otrovanja uzimaju se tzv. U svim vremenima i različitim kulturama širom svijeta ljudi su koristili biljke kao ljekovito sredstvo: 1. Farmaceutska industrija koristi ih kao sirovine za izoliranje čistih prirodnih tvari. One osim toga predstavljaju djelotvorne farmaceutske proizvode ili se upotrebljavaju kao ishodišne tvari za djelomične sinteze ljekovitih tvari. Biljne ljekarničke droge koriste se kao fitofarmaci. One se, osim toga, nalaze u mješavinama koje su pacijentima dostupne u obliku čajeva, tinktura, ekstrakata i naravno od njih sačinjenih gotovih ljekovitih pripravaka dražeja, kapi, pomasti. Jedna od definicija fitofarmaka nalazi se u službenom tekstu ESCOP-a European Scientific Cooperative of Phytoperapy od rujna 1990. LIJEČENJE BILJEM - FITOTERAPIJA Od kraja 19. U posljednje je vrijeme došlo do znatne promjene, osobito s obzirom na to da su Svjetska zdravstvena organizacija World Health Organization WHO i veliki farmaceutski koncerni počeli posvećivati više pozornosti ljekovitom bilju te ulagati veća sredstva za istraživanja na tom području, za razliku od saznanja istočne tradicionalne medicine sa ljekovitim biljem koja ima tradiciju više od četiri tisuće godina. Liječenje biljem postaje predmetom javnih rasprava i u medicinskim krugovima. U porastu su propisivanje biljnih lijekova, kao i uporaba za vlastito liječenje. Pojmom fitoterapija danas označavamo liječenje i sprječavanje bolesti i tegoba s pomoću biljaka, biljnih dijelova i njihovih pripravaka. Takvi biljni pripravci zbog osobite kombinacije aktivnih i pratećih tvari imaju široko terapijsko djelovanje i, u usporedbi sa sintetskim lijekovima, obično manje neželjenih posljedica. Moramo naglasiti da načelno nisu bez popratnog djelovanja. Fitoterapija nije alte